Tema troškovnika je uvijek aktualna ali malo se toga mijenja u načinu korištenja. Ako se sjetimo npr. kako je izgledao naš adresar prije desetak godina a kako kontakte pohranjujemo danas vidimo da se štošta promijenilo. A troškovnici su i dalje postojani. Je li vrijeme da revidiramo način na koji radimo s njima? Ovdje navodim neke teme i pitanja o kojima bi po meni vrijedilo razmisliti. Neke odgovore imam ali više bi bila ideja imamo li mi za neka pitanja neke zajedničke odgovore? Ili je odgovor samo jedan – najbolje da radimo kao što smo oduvijek radili!
I da se razumijemo, ja se ne bavim troškovnicima, tako da ako sam nešto previše pojednostavio moja je greška. Ja se bavim BIM-om i gledam na to iz perspektive automatizacije i optimizacije. A iz te perspektive stvarno ima puno mjesta za napredak.
Kako automatizirati izradu klasičnih troškovnika – danas
Automatizacija izrade troškovnika uglavnom se ostvaruje unutar pojedinih kompanija ili putem softverskih alata koji uglavnom koriste neke svoje sisteme kako to učiniti. No ne postoji neki zajednički nazivnik tih rješenja koji bi bio univerzalno primjenjiv.
- Da li je to željeno rješenje ili je to rješenje koje je nastalo u nedostatku nekog zajedničkog općeprihvaćenog sistema?
- Koje su pretpostavke da bi se takav sistem mogao uspostaviti?
Kao odgovor na ovo pitanje mogli bi raspraviti o više elemenata koji danas čine troškovnik ali i o nekim koji bi mogli utjecati na izradu i korištenje troškovnika u budućnosti.
Struktura troškovnika
Troškovnik naizgled ima zadanu strukturu ali to je ustvari samo okvir u koji ubacujemo informacije po svom nahođenju. Stavke svatko sastavlja kako želi, oznake su proizvoljne, dokaznica mjera ili nema ili ih je teško prekontrolirati, cijene često proizlaze iz Pi x oko.
- Da li je struktura nešto čemu treba posvetiti pažnju ili na to ne treba gubiti vrijeme?
- Može li struktura biti drugačija a da je jednako prihvatljiva? Npr. Opći uvjeti + Specifikacije + Količine i cijene.
Stavke troškovnika
Stavke troškovnika pronalazimo raznih formata. Od epskih djela u kojima je opisano u detalje sve što ima veze sa pojedinim elementom da bismo se „osigurali“ pa se od drveta ne vidi šuma pa da haiku stavki koje nam ne daju sve odgovore. Neki elementi stavki se ponavljaju iz stavke u stavku da se „ne zaborave“ iako to sve piše i u općim uvjetima. „Al sigurno je sigurno“. S druge strane upitno je sadrže li stavke sve što trebaju sadržavati ne samo da bi se objekt izveo kako smo zamislili nego i sve ono oko čega bi se mogli sporiti i “nabijati” naknadne troškove.
S druge strane često se zbog ovih ili onih razloga pisanje stavki troškovnika prepušta stručnjacima za pisanje troškovnika. Prednost je ta da netko tko se bavi usko tom tematikom obradi to na adekvatan način ali je možda mana da dokument koji detaljno opisuje ono što projektant želi postići radi netko tko do tada uopće nije bio uključen u projekt.
- Što stoji iza stručnosti u pisanju stavki troškovnika? Poznavanje izvođenja, poznavanje normi, poznavanje zakona?
- Može li netko tko ne poznaje projekt „u dušu“ opisati adekvatno taj projekt?
- Možemo li zamisliti situaciju da se odvoje elementi stavke koji opisuju način izvođenja radova od količine i cijene? Pa da se možda ovo prvo standardizira a ovo drugo da se jednostavnije „vadi“ od projekta do projekta?
- Postoje li takve prakse u svijetu? Neka od aktivnosti koje se odvijaju na stranim projektima je QTO što uključuje iskaz količina iz modela i za to postoje pojedinci koji to rade. Što nije nužno povezano sa opisivanjem načina izvođenja radova.
- Možemo li standardizirati stavke troškovnika kao što je to praksa u nekim državama?
- I koja bi još varijante postojale da si olakšamo ovaj dio posla?
Klasifikacija
Mi kao država ne poznajemo, ili bolje reći ne koristimo klasifikaciju građevinskih elemenata iako je to uobičajena praksa u većini razvijenih država. Klasifikacija ne samo da nam daju zajednički jezik prepoznavanja elemenata (a i šire) građevine, nego nam nudi i strukturu sortiranja tih elemenata.
- Da li bi neka klasifikacija koje bi se pridržavali pridonijela efikasnosti ili lakoći izrade klasičnih troškovnika?
- Klasifikacija ima raznih i po namjeni i po strukturi i po „dubini“. Kakva je to klasifikacija koja bi nama bila adekvatna?
- Postoji li neka klasifikacija za koju većina misli da bi nama odgovarala? Možemo li je samo tako preuzeti?
- Postoji li potreba za prilagođenom nacionalnom klasifikacijom?
- Je li nužno da na projektu postoji samo jedna klasifikacija ili je realnije da se koristi nekoliko njih za razne namjene?
Klasifikacija na BIM projektima
Kada pričamo o BIM-u klasifikacija elemenata je još bitnija ako ne i nezaobilazna tema. Jer za ikakvo upravljanje informacijama u BIM modelu trebamo imati neki vid prepoznavanja, strukturiranja i povezivanja informacija s elementima modela. Tako da dok se kod klasičnih troškovnika još moglo i proći bez klasifikacije tu je to skoro pa i nemoguće.
- I onda se javlja situacija da svatko bira ili osmišljava neku svoju željenu klasifikaciju. Je li to najbolja praksa ili bi bilo bolje nešto drugo?
- I što bi to bilo?
Količine
Veliki broj kolega još uvijek radi na klasičan način i količine za troškovnik radi ručno.
- Postoje li neki načini kako bi se to moglo ubrzati ili automatizirati?
S druge strane postoji i BIM model iz kojeg se količine mogu izvaditi automatski. No je li sve tako jednostavno?
- Je li tim količinama za vjerovati?
- Možemo li biti sigurni u to ili nam i tu treba neki sistem provjere?
- Je li svaki BIM model jednako kvalitetan za izračun količina?
- Koje su glavne stvari na koje treba obratiti pažnju kod korištenja BIM modela za izračun količina?
- Postoje li neke smjernice za modeliranje koje bi donekle osigurale da količine iz modela budu točne?
- Je li moguće sve količine uzeti iz modela? Što je sa oplatom npr.?
- Što sa onime što nije u modelu? Isplati li se sve modelirati?
- Odnos LOD BIM modela i potreba za izračun količina?
- Kako se postaviti prema situaciji da smo navikli računati količine pojednostavljeno prema normama a u BIM-u imamo precizne vrijednosti?
Cijena
Ova je tema sama po sebi jasna. Kako je netko do nje došao to je drugo pitanje.
- Postoji li automatizirano računanje cijena i u kojoj mjeri bi tome mogao doprinijeti format troškovnika?
- Je li svima u interesu da su stavke jasne ili je to siva zona u kojoj se traži dodatna zarada?
- Budući da je cijena često i najbitniji faktor na projektu je li moguće ugraditi informaciju o cijeni u projekt već na početku i koristiti je za optimizaciju projektnog rješenja?
- Kako doći do „projektantskih“ cijena danas kada je sve dosta kaotično i nepredvidivo?
- Bi li bilo moguće imati grupu standardnih ažuriranih projektantskih cijena za set jasno strukturiranih stavaka ili specifikacija?
Format troškovnika
Ukoliko želimo automatizirati procese trebalo bi malo obratiti pažnju i na format samog troškovnika. Troškovnik u Excel ili pdf formatu kakav poznajemo dobar je samo za ručno upisivanje i zbrajanje cijena. No takav format je uobičajena a na nekim mjestima i propisana forma za predaju.
- Postoji li mogućnost da se to nekako izmijeni i da se uvede i drugačiji format predaje troškovnika?
- Pričamo o drugačijem formatu u Excelu ali i o drugim formatima datoteka koje bi podržavale automatsku obradu.
Troškovnici ili upravljanje informacijama o količinama i cijenama u BIM-u
Upravljanje informacijama pa i o količinama i cijeni uz današnje mogućnosti uvelike nadilazi način na koji smo to radili na klasičan način. No još uvijek se na projektima traži troškovnik, iako već na nekim projektima kao jednakovrijedni dodatak modelu.
Kada pričamo o BIM-u spominju se tu mnogi termini vezani za upravljanje informacijama vezanim za količine i troškove: Quantity Take Off, Procjena troškova, 5D planiranje, pa onda i troškovniku vezanim za BIM model. Po svemu sudeći troškovnik je samo jedan od načina iskaza ovih informacija na projektu. No dalek je još put, čini se, da se on skroz izbaci iz prakse. Izazovi svakako postoje a opet negdje se uspjelo postići to da je model jedini medij za rad na projektu pa tako i ugovaranje.
- Što nam nudi izrada troškovnika u BIM okruženju i koji su izazovi?
- Kako uopće pristupiti ovom sa pravne strane? Troškovnik je na kraju dokument na koji se svi pozivaju. Kako to riješiti da nemamo neki potpisani papir koji jedini vrijedi na sudu nego samo model?
- Kako to postići uz spomenute izazove oko točnosti količina i informacija u modelu, preko kvalitete geometrije u modelu, do praktičnosti korištenja modela?
- Na BIM projektima se već traži da nacrti moraju proizaći iz BIM modela a ne se generirati zasebno. Koliko smo daleko da i troškovnik bude još samo jedan pogled na model i da mora proizaći iz modela.
- Koliko smo blizu ili daleko korištenju BIM modela za potrebe količina i određivanje cijene izvedbe? Isključivo BIM modela, bez troškovnika.
- Je li moguće da sve bude u modelu ili će uvijek nešto biti van modela?
- Informacije u BIM modelu strukturirane su putem atributa/svojstava elemenata modela. Koliko je to u skladu ili sukobu sa stavkama troškovnika?
Kada pričamo o BIM-u pristup je kao što smo vidjeli nešto drugačiji. Ukoliko želimo nešto unaprijediti trebamo nešto i promijeniti. Osnovna razlika u odnosu na klasičan način rada na troškovnicima je kompjuterska obrada informacija. Mi smo navikli raditi kako smo uvijek radili pa je ta prilagodba na „računalni“ način uvijek malo škakljiva. Ali meni se čini ipak nužna.
- U kojoj mjeri bi se mi trebali prilagoditi računalu a u kojoj ono našem načinu rada?
- Trebamo li se pozabaviti unificiranjem/standardiziranjem atributa/svojstava elemenata BIM modela na način kao sto bi se u klasičnom načinu bavili standardiziranjem stavaka?
- Mislite li da bi se to moglo dogoditi na razini projekta/ ureda /institucija/ investitora?
- Koje su nepomirljive razlike BIM modela i troškovnika kakvog poznajemo?
- Jesu li standardni alati koje koristimo dovoljni ili su nam potrebni neki dodatni alati kako bi efikasno upravljali informacijama na projektima?
Trenutak izrade troškovnika
U zadnje vrijeme postoji zahtjev da se troškovnici rade na bazi glavnog projekta. U klasičnom načinu rada to može biti izazovno jer se neki elementi definiraju tek u izvedbenom projektu.
Što time gubimo a što dobivamo?
Može li BIM model, u duhu u kojem je zamišljen – da se projekt rješava u ranijim fazama a da je izvedbeni projekt ustvari generiranje dokumentacije iz modela pomoći u ovoj situaciji?
Standardizacija
Standardizacija je preduvjet efikasnog pristupa izradi troškovnika, boljoj komunikaciji između sudionika projekata ali i tome ne mora svatko sam otkrivati toplu vodu. Neki su to napravili na nivou svojih tvrtki no možemo li to napraviti i na nekoj široj razini? Usvojeni standardi koje su prihvaćeni i koriste se doprinose i tome da se isplati uložiti u neki vid automatizacije koji bi onda pomogao širem krugu kolega.
- Koji su to elementi koje bi bilo dobro standardizirati?
- U kojoj mjeri to napraviti da si pomognemo a opet da si ne zakompliciramo?
- Tko je taj tko bi to mogao napraviti? Ne nužno fizički odraditi nego nakon što to imamo postaviti kao standard? Koji bi bili načini da se takav standard prihvati?
- Treba li standard biti obavezan na svim projektima ili ga se može uvjetovati na nekim projektima?
- Ima li volje među velikim uredima koji su razvili svoje standarde da prihvate te druge standarde?
- Je li standardizacija uopće ono što želimo ili je ipak veći interes u tome da svako gura svoj sistem i na tome nekako profitira?
