Često govorimo da je BIM ne samo, a ja bih dodao skoro uopće ne, savladavanje novog alata nego da je to promjena načina razmišljanja. Što ustvari treba promijeniti i koji su to obrasci ponašanja koje trebamo unaprijediti kako bi smo uspješno koristili BIM? Evo nekih od njih.
Promjena – što veća
BIM nije još jedan alat koji ćemo naučiti za koji tjedan ili mjesec. Mislim postoje BIM alati koje ćemo koristiti, koje ćemo naučiti više ili manje dobro, za kraće ili duže vrijeme. Ali to nije BIM o kojem tu govorimo. BIM je način rada kojim postižemo bolji rezultat zahvaljujući kvalitetnijem procesu. Da bi nešto bilo kvalitetnije preduvjet je da je drugačije nego što je bilo prije. Jer ako je isto onda nije kvalitetnije. Tako da je odupiranje promjeni suprotno želji koju želimo postići. Pravi put je, kada već odlučimo uložiti novce, vrijeme i trud u promjenu da se što više odmaknemo od onog načina rada zbog kojeg smo i izabrali raditi na napredniji način. Tako da je po meni prva stvar koju trebamo prihvatiti, ukoliko se odlučimo krenuti svrsishodno u BIM, da se i naš način rada treba promijeniti.
Ono što je bilo više nije
„Ovako to radimo oduvijek“ je rečenica koju jako često čujem i koja je najveći neprijatelj naprednog načina rada. U dugogodišnjem iskustvu implementacije BIM alata moram primijetiti da su oni koji su ponavljali ovo iz sastanka u sastanak puno sporije implementirali BIM nego neki koji su shvatili da je novi način rada nešto novo. BIM znači svašta, ali ponajviše mu značenje dajemo mi. I to kako ćemo mi iskoristiti neki novi poticaj da unaprijedimo naš način rada. Rijetko kada u našem radnom vijeku postoje velike prekretnice u načinu rada. Zato su baš one, po meni, važne da ih iskoristimo ne samo da kupimo neki novi alat nego da se zamislimo možemo li neke stvari raditi pametnije, efikasnije, lakše i primjerenije današnjem trenutku i razvoju tehnologije. Ovo možemo napraviti i neovisno o BIM-u ali, kažem, on je dobar poticaj za to. Jer to što smo nekada nešto radili na neki način, to ne znači da je i danas, kada je sve oko nas drugačije, to i dalje najbolji način.
„Srozavanje“ na najmanji zajednički nazivnik
BIM je danas postao sinonim za korištenje onog najboljeg što nam danas tehnologija pruža kako bi što efikasnije radili posao kojim se bavimo. Svi oni koji žele biti pri vrhu u našoj industriji pronalaze načine kako da iskoriste ovaj zamah da bi bili što bolji – što god to bilo u njihovom slučaju.
S druge strane postoje i oni koji iz nekog objektivnog ili subjektivnog razloga nisu zainteresirani da se unaprijede. Svi znamo neke takve od referenata na izdavanju dozvola do “majstora” na gradilištu. Nekog tko ne može, zna ili želi probati nešto napraviti efikasnije. To je prirodno i normalno. Ono što po meni nije normalno je da takvi diktiraju napredak svih ostalih. Često čujem kako ne možemo nešto drugačije napraviti jer neko o kome ovisimo to neće znati ili željeti koristiti. I onda da mi ne bi imali problem, počnemo se prilagođavati takvima kojima napredak nije u interesu. I možda nije problem da to napravimo mi i to „još samo na ovom projektu“. A li je problem kada to radi većina nas na skoro svakom projektu. Tada je napredak skoro pa nemoguć. Mislim da je jedan od preduvjeta da krenemo raditi efikasnije da na neki način „preskočimo“ one koji taj napredak koče ako prepoznamo da je to u zajedničkom interesu. Da se oni koji to koče prilagode onima koji to guraju a ne obrnuto. Ovaj dio će teško odraditi svatko za sebe, ali i apriori odustajanje svakoga od nas da probamo to promijeniti isto nije najbolji put.
Pravodobno donošenje odluka
Donošenje odluka u pravo vrijeme je možda i najvažnija stvar koju trebamo promijeniti. Sve tehnološke predispozicije imamo tako da je još samo na nama da se prilagodimo tome. Najpoznatiji BIM grafikon (Patrick MacLeamy, Effort/Effect over time – BIM vs. traditional approach) nam upravo govori o tome kako je ideja BIM-a da nam omogući da odluke donosimo ranije dok su promjene jeftinije i imaju više utjecaja na kvalitetniji ishod projekta. Ali on govori samo o prilici da te informacije imamo ranije. Ali poboljšanje se ne događa zato jer informacije postoje nego zato što se one iskoriste da se utječe na projekt. To je naša BIM uloga. Iskoristiti informacije kako bi rezultat našeg djelovanja bio kvalitetniji. A tu ne mislim na dokumentaciju nego na realizirani objekt.
Ono što možeš učiniti danas…
Dosta često se događa u našoj praksi da odluke donosimo kasnije a ne prije. Često ih prebacujemo u slijedeću fazu. I tako iz faze u fazu te odluke često dođu i do gradilišta gdje nam opseg mogućnosti postaje mali a svaki malo veći utjecaj na projektno rješenje nosi sa sobom i veliku financijsku komponentu. Crta u 2D nacrtu može u kasnijoj fazi biti ograda, stepenica ili rub parcele. U BIM-u ne koristimo crte nego konkretne objekte, pa se trebamo odlučiti što konkretno radimo u trenutku kada modeliramo. To nas tjera da naš projekt bude u mnogome definiran od rane faze. Koliko god to možda ne u nekim slučajevima doprinosi kreativnosti, doprinosi egzaktnim kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima koji nam od rane faze pomažu da vodimo projekt u optimalnom smjeru. Ja ne kažem da to svima treba odgovarati, ali tvrdim da ako želimo koristiti prednosti BIM procesa da se moramo ponašati u skladu s time. Virtualno izgrađenim objektom kojeg ćemo imati prije same izvedbe možemo izbjeći mnoge nedaće u kasnijim fazama ali uz uvjet da ga stvarno tako i koristimo.
Svrsishodne faze na projektu
Na gornju ideju nastavlja se i promjena upravljanja vremenom provedenom na projektu. Apsolutan utrošak vremena ali i relativni utrošak po fazama projekta se mijenja. U klasičnim projektima uobičajena je praksa da su kasnije faze projekta duže od početnih. To je tradicionalno tako jer se sve radilo manualno. Rukom ili računalom ali manualno. Sada imamo alate koji nam neke stvari automatiziraju pa nema potrebe da razrada „dokumentacije“ toliko traje. Ukoliko ili dok god nam klasična dokumentacija još uvijek treba, ali to je neka druga tema. U BIM modelu ideja je da se stvari definiraju, kao što smo već rekli prije nego kasnije, tako da nam u kasnijim fazama projektiranja toliko vremena nije potrebno. Ali ga moramo osigurati u početnim fazama, gdje definiramo projekt i donosimo odluke. Tako je promjena u trajanju faza projekta, ako ne i u definiranju samih faza isto jedan od preduvjeta za kvalitetan BIM.
Kretanje „with end in mind“
Veliki izazov na BIM projektima je i potreba da se mnogo toga definira na samom početku projekta. (Pre)česta je situacija da se “kao” nema vremena pa se kreće u projekt sa idejom: “ajmo mi krenuti pa ćemo po putu definirati što ćemo i kako ćemo“. E pa ne može to tako u BIM projektima. Ne ako nam je BIM alat za optimizaciju projekta i „izvlačenje“ maksimuma. Pisao sam već o definiranju BIM projekata pa neću ovdje ponavljati ali i to je promjena koju moramo usvojiti. Definiranje BIM modela i procesa a ne samo, kao do sada, projektnog zadatka novi je izazov koji moramo savladati ukoliko želimo BIM iskoristiti na najbolji način.
Nije to sve što možemo unaprijediti ali kada bi ovo uspjeli promijeniti bili bi puno bliže BIM mindsetu koji nam onda omogućava da i tehnologiju upotrijebimo na „pravi“ način.
A onda možemo i…
I još da se dotaknem jedne moguće promjene o kojoj treba razmisliti. A to je cijena naše usluge, jer i ona možda doživi neku promjenu. To je također diskutabilna tema i pitanje je treba li tu promjene uopće biti i ako da, da li na više ili na niže? O tome sam već pisao ali… Ono što po meni nikako ne bi trebao biti razlog za višu cijenu je ono što se uglavnom navodi kao glavni razlog, a to je ulaganje u nove alate i edukaciju. Naše povećane troškove tako prebacujemo na naručitelje. Oni tako plaćaju veću cijenu za istu uslugu, što po meni nije opravdano. No ukoliko možemo ponuditi bolju ili dodatnu uslugu koristeći napredni način rada i pružiti onu dodanu vrijednost koju naručitelj može iskoristiti za svoju dobrobit onda viša cijena i može biti opravdana. Na nama je da u BIM transformaciji probamo pronaći tu dodanu vrijednost, prikazati je naručitelju i kroz neki zajednički interes doći do i za nas „zanimljivijeg“ projekta.
