Srećom BIM projekata je sve više. I sve više kolega dobija upite jesu li spremni za sudjelovanje na BIM projektima. I prvo na što se pomisli jest – znaju li raditi u nekom BIM alatu? I ako znaju – znači spremni su. Međutim ja bih to postavio ipak malo drugačije.
Glavna stvar BIM-a ipak nije 3D model nego efikasna razmjena i korištenje informacija. Nije dovoljno imati informaciju za sebe nego je bitno razmijeniti tu informaciju sa svima kojima je potrebna. A informacija nije samo ono što je vezano za model nego i ono što je vezano za projekt. Nije samo npr. koliko kvadrata ima objekt ili koliko ima lijevih i desnih vrata (karikiram malo) nego i kako napreduje projekt, kakva su projektantska rješenja, kako se rješavaju eventualne sporne situacije itd. Sve informacije, ako se na vrijeme prenesu, a mogu doprinijeti da projekt bude bolji (brži, kvalitetniji, jeftiniji,…) su vrijedne. I podrazumijeva se da će ih se prijenjeti.
Zajedno smo skupa
Ali česta je situacija da neke informacije nismo spremni dijeliti. I to baš zato jer bi netko mogao utjecati na tok projekta onda kada nama to ne odgovara, dok npr. projektiramo. Međutim BIM projekt nije prvenstveno tu da se podredi našim potrebama nego da ujednači potrebe svih nas i “podredI” ih projektu. Ili plastičnije rečeno – BIM projekt nije tu zbog nas nego zbog svih nas na projektu. Građevinski projekt je timski projekt u kojem bi svi trebali surađivati. Suradnja je razmjena informacija. I što je taj proces efikasniji to je lakše doći do kvalitetnijeg rješenja. Ukoliko su informacije koje imamo pravovremene, jasne i točne – odluke koje su temeljene na takvim informacijama mogu biti kvalitetnije. Pa nastavno na to i rezultat može biti bolji. A to i jest bit korištenja BIM-a.
Opet ja o promjeni ali…
I da, to mijenja proces kako radimo. Nije više ideja da finaliziramo fazu projekta pa da je onda prezentiramo. NIje ideja suradnika da čekaju finalne podloge da počnu raditi. Nije ideja sakriti probleme iz ove faze i rješavati ih u drugoj fazi ili postaviti presjek tamo gdje se ne vidi problem. Ideja je komunicirati što prije sa svima i što prije dobiti feedback. U jedni ruku to je zeznuto jer konstantan feedback može nas usporiti ali uz dobro posložene procese, to da ne moramo čekati feedback može nas i jako ubrzati. Suradnja na BIM projektu puno je uža i češća nego na klasičnom projektu. I neki sudionici npr. investitori, koji su do sada bili pasivni promatrači postaju aktivni sudionici u procesu – baš zato što su im sve informacije kontinuirano dostupne. I baš zato oni i iniciraju BIM projekte.
Dijeljenje i uzimanje
BIM alati su samo sredstvo da suradnja teče puno bolje nego do sada. Da svi imamo informacije prije i do nosimo bolje odluke ranije. Ali mi smo ti koji moramo biti spremni te informacije dijeliti, ali i informacije koje dobijemo koristiti. To je ono kako BIM može pomoći da rezultat bude bolji i primjereniji onome što je naručitelj zamislio. Zato kada odlučujemo jesmo li spremni za BIM projekt – prvo trebamo razmisliti jesmo li spremni dijeliti sve relevantne informacije sa onima kojima su te informacije potrebne. Jer to je ono što inicijator BIM projekta ustvari od nas očekuje, berem na onim projektima gdje naručitelj inicijator zna zašto želi BIM. Bez toga BIM projekt će i dalje biti klasični projekt sa 3D modelom koji će svatko „vrtiti“ na svom računalu.
