U posljednje vrijeme zaokupila me tema troškovnika – iz više razloga. I opet se postavljaju neka pitanja kakva se slična postavljaju svaki puta kada krenem raditi nešto naprednije. A to su ona na temu možemo li preći na nešto naprednije ili će nas netko vratiti na ono kako smo do sada radili.
Početak rada na troškovnicima je pitanje: Možemo li iz BIM modela automatski dobiti troškovnik kako nam se obećava ili je to ipak nemoguće? Međutim po meni pravo pitanje je nešto drugo. A to je možemo li mi informacije o građevini koristiti pametnije a ne se fokusirati samo na neki naslijeđeni format korištenja tih informacija?
Troškovnik
Troškovnik je dokument, kao i još dosta popratnih dokumenata, nacrta, tekstova, tablica,…, koji daje informacije o nekom projektu. Daje neke informacije koje postoje samo u ovom dokumentu i bez kojih je nemoguće realizirati projekt. On opisuje i sve ono što nismo mogli uključiti na nacrte a potrebno je da definiramo projekt na odgovarajući način. Strukturiran je po vrstama radova koje bi trebalo napraviti jer je tako najlakše podijeliti ga izvođačima da ga popune. Stavka troškovnika je nestrukturirana, proizvoljno i često neuniformirano napisana i može sadržavati nekoliko povezanih elemenata objekta izmiješano sa radovima koje bi trebalo izvršiti kako bi se oni izveli. On se izrađuje pred kraj procesa projektiranja i na osnovu njega izvođači upisuju cijene prije izvođenja.
BIM model
Ideja BIM modela je da nam omogući pohranjivanje podataka na jednom centralnom mjestu. Ali ne samo pohranjivanje nego i upravljanje tim podacima na način da nam daju korisne informacije. Podatke unutar modela možemo tako koristiti za automatizaciju, kontrolu kvalitete i optimizaciju procesa ali i projektnog rješenja. Što više podataka skupimo ranije u procesu projektiranja to ćemo bolje moći koristiti te informacije u navedene svrhe. Svi prikazi koji su potrebni na projektu proizlaze sa tog centralnog mjesta u obliku koji je prikladan za neku namjenu, bilo da su to nacrti, modeli, tablice pa i sam „troškovnik“. Sve su to usklađeni pogledi na jedni cjelinu koji se ažuriraju kako se ažurira i model. Kako bi mogli optimizirati projekt važno je da imamo sve bitne parametre u samom modelu pa je tako i cijena jedan od parametara koji bi se tu trebao nalaziti od samog početka. Troškovnik i BIM-u tako nije dokument koji se radi na kraju i dodatno opisuje projekt nego izvještaj koji se u svakom trenutku može pogledati u samom modelu, a po potrebi i ispisati u neki željeni format.
Ovo je nešto što prvo trebamo prihvatiti ukoliko želimo koristiti BIM na adekvatan način a ne samo kao alat za malo efikasnije crtanje dokumentacije.
Baza podataka
BIM model nije ništa drugo nego baza podataka u kojoj su podaci strukturirani u obliku objekta koji projektiramo/gradimo. Budući da je to tako i sami podaci trebaju biti prilagođeni radu sa bazama podataka. Što će reći da su podaci strukturirani na način da imamo atribute koji u sebi sadrže odgovarajuće vrijednosti. Odgovarajuća vrijednost uglavnom nije pasus teksta kako obično pišemo stavku troškovnika nego su to „rascjepkani“ elementi tog teksta od kojih svaki sadrži pojedini podatak. Što su bolje strukturirani ti atributi i što su kvalitetnije popunjeni to je lakše tim podacima upravljati i iz njih „izvlačiti“ korisne informacije. Iako mi na to nismo navikli to je način na koji računalo može obrađivati podatke i ukoliko ga želimo za to i iskoristiti morati ćemo se na to polako navikavati.
Podaci/atributi
Skoro sve što se tiče elemenata u BIM modelu može se iskazati u obliku strukturiranih tekstualnih podataka. Ustvari može se sve tako prikazati (ifc format je upravo to) mada nije sve baš lako čitljivo. Jer geometrija je ipak čitljivija kroz 2D i 3D prikaze nego kroz tekstualni opis. No sve drugo što se odnosi na objekt se može lijepo prikazati u obliku tabela.
No ima stvari koje se ne odnose na sam objekt. A to mogu biti npr. radnje koje je potrebno izvršiti kako bi se neki takav objekt izveo. Ili neki dodatni elementi koji će se pojaviti u izvedbi a nisu se nalazili u modelu pa ih negdje treba dodatno opisati. To su stvari koje vjerojatno neće biti navedene u modelu pa ih je potrebno negdje izvan modela navesti i nekako povezati sa elementima modela.
Tu moramo uvesti neki, kako bi to nazvali u upravljanju bazama – ključ, koji će jednoznačno povezati te elemente. To je još jedan parametar koji je upisan u element modela ali i na svako mjesto gdje se nalaze podaci vezani za taj element kako bi se oni mogli s njim povezati.
U klasičnom troškovniku za to se koristila oznaka stavke. Oznaka koja je dodavana po redu kako se stavke u troškovniku redaju, i svaki puta je za neku stavku bila drugačija. Tako da je imala smisla samo unutar jednog projekta.
Ukoliko želimo da ta oznaka ima više smisla i da je možemo koristiti na svima projektima onda je potrebno da ta oznaka ima neku strukturu. Zato je za to dobro koristiti neku od klasifikacija građevinskih elemenata. One same po sebi nude strukturu a je ne moramo mi izmišljati. Ali to je rješenje samo jednog dijela problema.
Klasifikacija
Klasifikacije ima raznih i potrebno je odabrati odgovarajuću za potrebu za koju je želimo koristiti. Jer razne klasifikacije na različite načine strukturiraju elemente koje klasificiraju. Nadalje sama klasifikacije nije dovoljno „duboka“ da klasificira pojedine elemente troškovnika već ju treba na neki način nadograditi. Kako ju nadograditi a da to ima smisla treba odlučiti. Odabir klasifikacije bitan je i zbog korištenja dodatnih alata koje ćemo u procesu koristiti jer za neke klasifikacije imamo automatizirane procese dok za neke nemamo. Isto tako važno je s kime razmjenjujemo informacije jer je svakako bolje da svi s kojima razmjenjujemo informacije koriste barem srodne klasifikacije. I tako dalje…
Dodatni podaci/atributi
Atributi u BIM modelu nisu vezani samo uz izradu troškovnike nego se mogu koristiti za mnoge druge namjene. Uzmimo samo za primjer da osnovnim atributima dodamo lokaciju i dimenzije elementa – to je podloga za izradu 3D koordinacije elemenata. Ukoliko dodamo i podatke o vremenu ugradnje – dobijemo sve elemente za 4D planiranje. Sa podacima o cijeni možemo krenuti raditi 5D planiranje, dok sa dodatnim podacima možemo odraditi 6D analize ili započeti upravljanje i održavanje objekta – 7D. Ovime samo potvrđujemo da podaci izvan modela u BIM-u nemaju baš previše smisla. Sve to naravno treba unaprijed definirati kako bi se moglo na vrijeme ugraditi u model ali to i je bit planiranja BIM projekta kroz BEP i tabelu odgovornosti u kojoj je navedeno koje sve informacije BIM model treba sadržavati (LOI).
Kada govorimo o BIM modelu – to nužno ne podrazumijeva model unutar jednog BIM alata npr. Revit-a. Ponekada je to kombinacija više povezanih alata koji zbrojeni zajedno daju sve informacije o projektu. Ideja je da su sve informacije centralizirane i povezane a ne nužno da se nalaze fizički unutar jedne datoteke. Ovakav način olakšava nam upravljanje informacijama i ponekada proširuje mogućnosti originalnih BIM alata.
Količine
Dok smo u klasičnom načinu izrade troškovnika koristili norme kako bi si pojednostavili računanje količina i dokaznice mjera kako bi dokazali da tu to stvarno te količine – sa BIM modelom dobijamo 3D geometriju koja sama po sebi sadrži količine. To na prvu zvuči super no i to ima svojih izazova.
Kod „uzimanja“ količina iz BIM modela trebamo imati na umu nekoliko stvari. Prvo nivo detaljnosti BIM modela (LOD). Nećemo iste količine -kvantitativno ni kvalitativno – dobiti ukoliko koristimo modele različitih nivoa detaljnosti. Stoga je bitno ovo odrediti unaprijed ukoliko nam je izračun količina jedan od ciljeva izrade BIM projekta.
Druga stvar je što neke stvari možda uopće nećemo niti uključiti u model pa ih nekako treba „predvidjeti“ u količinama.
I sa način modeliranja može nam pomoći ili odmoći da nam količine budu više ili manje točne. Crtamo li npr. stup kroz sve etaže ili ih prekidamo sa pločama na etažama – samo je jedan primjer iz kojeg možemo vidjeti ovu problematiku. Odluka o načinu crtanja i upute za one koji grade model kako da ga modeliraju preduvjet su da nam količine odgovaraju željenom rezultatu.
Trebamo uzeti u obzir i to da neki BIM alati imaju, u neki situacijama, neku svoju logiku računanja količina koje trebamo biti svjesni pa ako ništa drugo barem ugraditi neku toleranciju.
Isto tako neke količine iz BIM modela neće odgovarati količinama koje ćemo dobiti preko dokaznice mjera koju radimo po nekoj normi za računanje količina. Jer norme su ponekad pojednostavile računanje količina kako bi nam olakšale rad dok se rad svodio na mjerenje ravnalom po nacrtu. Danas to više nema smisla ali i dalje je „na snazi“ pa treba i to uzeti u obzir.
I na kraju cijena
Da li ona stvarno treba biti na kraju ili ju je moguće nekako barem projektantski „ugraditi“ u model ranije. Mnogo ranije. Kako bi i nju uz sve ostale parametre mogli koristit za optimizaciju projekta. Da kontroliramo jesmo li u budžetu i u fazi projektiranja a ne da shvatimo da nismo u fazi tenderiranja. I da vidimo koja je npr. od varijanti rješenja povoljnija iako je možda malo manje atraktivna,…
Umjesto zaključka
Da se vratimo na početna pitanja. Jasno je da ukoliko želimo imati značajne koristi od BIM modela onda ćemo koristiti informacija na način da to i ostvarimo. No što kada poželimo te informacije iskoristiti za izradu troškovnika? Relativno je jednostavno u nekom trenu izvesti podatke potrebne za troškovnik u excel no i dalje ostaju pitanja:
Možemo li oznaku stavke zamijeniti klasifikacijom, stavku troškovnika kombinacijom atributa i vrijednosti, količinu imati egzaktnu a ne po normi. I možemo li cijenu dobiti na početku projekta na ne kad je sve već gotovo? Ili će nam „netko“ reći da to ne može tako i da se zna kako se troškovnik radi i kako izgleda?
Dodatna je, i po meni važna tema, što ako se i uspijemo izboriti da ovakav troškovnik „prođe“ i dalje će se kao i do sada svako koristiti svojom klasifikacijom, svojom kombinacijom atributa i svojom točnošću količina iz modela – ali to je nova tema kojim se moramo pozabaviti u malo širem krugu.
I tako sve dok BIM model ne postane „medij“ za ugovaranje izvođenja. U tom trenu sve će se ovo morati riješiti.