Da bi u Hrvatskoj u dobroj mjeri zaživio BIM netko ga mora postaviti na pravo mjesto. To su uvijek oni drugi koji bi to trebali napraviti…A tko su ti drugi?
Uspješne implementacije
Kao odgovor navesti ću samo nekoliko primjera kako je BIM zaživio u nekim sredinama. Svima nam je poznat primjer UK.
Država je odlučila da želi uštedjeti i našla nekoga tko će definirati što je to BIM. Donijeli su pravilnike i upute i rok da se uvede BIM. I donekle je zaživjelo, barem za javne objekte.
Danska država je postupila malo drugačije. Pokrenula je 7 velikih investicija – 7 super bolnica – i zadala da to mora biti u BIM-u. Bez nekih strogo definiranih pravilnika. Onda su se udružile velike tvrtke koje su u partnerstvu projektiranje-izvođenje-održavanje preuzele te poslove i u hodu „osmislile“ BIM. Ako su željeli posao trebali su raditi u BIM-u a kako su oni bili zaduženi i za cijeli proces od planiranja do održavanja bilo im je i u interesu da proces i krajnji rezultat budu optimizirani.
Austrija je dosta dugo imala nekakve planove sa BIM-om ali krenulo je tek kada su veliki izvođači odlučili da je to njima korisno i da će oni BIM raditi zbog sebe ali i da će svi koji rade za njih morati koristiti BIM. Nije odmoglo što tamo postoje i veliki projektantski uredi koji su to mogli „prožvakati“.
Naša mala Hrvatska
A što kada živite u okruženju gdje država nema velikih investicija i razmišlja kako što više zamagliti sve što radi a ne napraviti da bude što transparentnije i jeftinije. Nemate velikih projektantskih ureda koji bi mogli to definirati i takav način rada nametnuti ostalim sudionicima niti ne postoje jake građevinske tvrtke koje bi to mogle postaviti kao standard.
Koja je alternativa?
Ima li još koji način? Volio bih vjerovati da postoji način da se okupi grupa entuzijasta/volontera i podmetnu leđa i odrade veliki dio posla i postave neke temelje koji bi mogli biti osnova za neki HR BIM. No kako sam nekoliko puta bio uključen u takve inicijative prvo za CAD a sada i za BIM uvidio sam neke rupe u toj ideji. Prvo tu ima dosta posla i prije ili kasnije dođe do toga da se puno radi za skoro nikakvu korist osim satisfakcije da pomažeš struci. Što i ne bi bio toliki problem da tu nije i drugi problem a to je da takva grupica ljudi teško može nametnuti bilo što bilo kome – jer nema niti mandat niti moć. Kod nas je još poznato da ako netko ne može preuzeti zasluge za nešto (što nije radio) onda će vjerojatno prije opstruirati tako što nego podržati.
Tu i tamo ipak sanjam da je možda ipak moguće nešto više napraviti odozdo po ovom pitanju pa ako se pojavi takva prilika vjerojatno ću opet “zagristi”.
Tko je tu na meti kritike?
Nitko posebno ali i svi mi zajedno. Jednostavno u Hrvatskoj ne postoji netko tko ima u isto vrijeme i sredstva i interes i moć da to ostvari. Da može angažirati nekoga tko zna napraviti ili svojim snagama napravi standarde, da sa time uštedi pa da mu to ustvari nije trošak nego zarada i da ima snagu ili mandat da to nametne. To sve je samo odraz okruženja u kojem živimo a ne nečija greška. Svi koji su u tome malo dublje znaju koliko je to posla jer ne samo da mi moramo osmisliti BIM standarde nego i sve ono na što bi se ti standardi trebali nadograditi. Jer BIM je tek vrh sante kvalitetnog funkcioniranja građevinske industrije.
Mislim da se trebamo pomiriti da se još neko vrijeme neće pojaviti “netko” tko će to odraditi ovaj posao nego ćemo morati mi malo potegnuti. Jer vrijeme ne stoji i prije ili kasnije će nas progutati neki BIM kojem nismo dorasli jer drugi nećemo imati.
