Definiranje sadržaja i kvalitete BIM modela jedna je od najvažnijih stvari pri kretanju u BIM projekt. Svaka nedorečenost ili dvosmislenost oko ovoga može nas uvelike udaljiti od željenog rezultata zbog kojeg smo ustvari i krenuli u BIM projekt.

BIM model je puno preširok pojam i može podrazumijevati svašta. Svi koji rade u BIM alatima imaju neko svoje viđenje kako bi model trebao izgledati i to prvenstveno iz svoje perspektive. Svatko pronalazi svoj cost/benefit odnos i prilagođava model onome od čega oni imaju najviše koristi. Međutim to nije uvijek najbolje i za projekt u cijelosti.
Model može biti npr. ponešto izmodeliramo, ponešto nacrtamo, ubacimo poneki dwg – pri ispisu to korektno izgleda ali u modelu pola toga fali. Može biti da sve lijepo izmodeliramo i prekrasno izgleda u vizualizaciji ali se nije pazilo na preciznost pa su količine krive. Možda su količine i točne ali nema nikakve informacije dodijeljene elementima pa to ne možemo iskoristiti za formiranje troškovnika. Možda imamo točne informacija ali su elementi loše izmodelirani pa sve izgleda sirovo. Možda su elementi dorađeni do detalja i imamo sve informacije ali je model toliko težak da je neupotrebljiv. Možda smo nacrtali betone ali nismo pazili na analitički model pa je model neupotrebljiv za analizu konstrukcije ili je bez podataka o materijalima pa ga je nemoguće iskoristiti za analizu energetske učinkovitosti. Možda netko želi izvući količinu boje za ličenje a mi nismo stavili boju kao poseban sloj. Možda…itd. A sve su to modeli koji će nekome odgovarati.

Definiranje BIM modela

Kako bi u dovoljnoj mjeri definirali model potrebno je odrediti koji dio objekta – ŠTO? – će koji sudionik – TKO? – napraviti u kojoj fazi – KADA? – i do kojeg nivoa detaljnosti geometrije i količine informacija – KAKO? Tako da svatko zna što mu je obaveza napraviti i što će od drugih dobiti.

Dijelovi modela – ŠTO?

Definiranje detaljnosti modela obično se definiraju prema dijelovima jer obično nije slučaj da svaki dio modela razrađujemo do iste razine detalja. Npr. Konstrukciju ćemomožda htjeti imati samo u točnim dimanzijama bez armature a ogradu na stubištu spremnu za radioničku dokumentaciju. Popis dijelova ili BIM objekata možemo definirati na razne načine. Većina razvijenih zemalja imaju službenu klasifikaciju građevinskih elemenata prema kojoj to mogu napraviti. Primjerice USA radi prema OmniClass klasifikaciji, UK prema Uniclasst. Nizozemska koristi nešto jednostavniju NL/SfB . Danska uz CCS ih ima još nekoliko jer su razvili i neke nove koje su prikladnije za korištenje na BIM projektima.
Ukoliko nam se neka takva klasifikacija čini preopširna moguće je to napraviti i prema nekom drugom sistemu kao npr. prema kategorijama u Revitu. Takav način nudi manju razgranatost ali je jednostavnije i prikladno za jednostavnije ili prve projekte. Na nekim projektima na kojima sam radio popis elemenata bio je krojen prema specifičnim zahtjevima investitora. Ja imam neke svoje preferencije ali rekao bih čak da nije ključno koji sistem odaberete glavno da je svima na projektu jasan.
Bilo je i projekata gdje smo procijenili da je definiranje svakog pojedinog elementa ili kategorije preopširno za projekt pa detaljnost modela nismo definirali prema objektima nego za cijeli model. Takav je pristup moguć u specifičnim situacijama ali ga ja ne bih preporučio kao pravilo.

Faze “izgradnje” modela – KADA?

Kako i sam projekt i BIM model razvija se u fazama. U svakoj fazi u modelu trebaju se nalaziti oni elementi koji su nam u tom trenutku potrebni da bi mogli donjeti kvalitetne odluke. Ne manje od toga ali niti ne više od toga. Faze izgradnje modela uglavnom se poklapaju sa glavnim fazama definiranim na projektu. Koncept, idejni, glavni, izvedbeni, as bilt/primopredaja. Međutim moguće je dodati i međufaze ukoliko je to bitno za odvijanje BIM procesa. One služe da odredimo kakav nam BIM model treba u kojem dijelu projketa. Jer nije nam potreban isti model na početku kada donosimo odluke o dispoziciji volumena objekta i na kraju kada trebamo prebrojati svaku npr. slavinu. U prvim fazama trebamo nešto što ćemo relativno lako i brzo napraviti i lako izmijeniti a na kraju nešto iz čega možemo izvući detaljne informacije za izvođenje.

Odgovornost za dijelove modela – TKO?

Ovo se čini kao trivijalno, pa zna se tko radi što.. međutim nije uvijek baš tako. Neke stvari u početnim fazama radi jedan sudionik a u kasnijim fazama preuzima netko drugi. Npr. lampe do neke faze radi arhitekt a onda preuzima projektant rasvjete, fasadu do neke faze radi arhitekt a u fazi izvođenja preuzima izvođač fasade isl. Ili npr. tko crta betone? – arhitekt ili konstrukter? Tko crta sanitarije – arhitekt ili projektant ViO? I tko od koga to preuzima u kojoj fazi? Tko upisuje informacije o odabranom tipu strojarske opreme i datum ugradnje – projektant GHiV ili podizvođač koji je ugrađuje…
Ipak čini se nije sve baš tako jasno. Zato je i to stvar koju treba definirati tako da je svima od početka jasno koja su očekivanja od svakog sudionika na projektu.

Detaljnost razrade geometrije – KAKO?

Objekti u BIM modelu mogu biti prikazani skroz shematski a mogu biti prikazani i jako detaljno. U klasičnom načinu rada navikli smo raditi kroz mjerila. To je za prikazivanje na dokumentaciji prikladno ali za model nije. U model se ugrađuju BIM objekti crtani 1:1 tako da nam mjerila tu ne pomažu. Iako je bitno kako će nešto izgledati u dokumentaciji, još je bitnije kako takav objekt možemo iskoristit za ostale potrebe. Tu nam je jako bitna svrha izrade modela jer ćemo prema tome odrediti i koliko detaljni objekti trebaju biti. Ukoliko želimo raditi samo dokumentaciju onda nam je možda dovoljno da je 2D komponenta objekta koja se prikazuje odgovarajuća, a 3D nije toliko bitan. Ukoliko želimo koristiti model za 3D koordinaciju 2D nam nije presudan ali nam 3D mora biti točan u gabaritima, a detalji nisu presudni. Ukoliko želimo raditi vizualizaciju onda nam  točni gabariti nisu važni ali su nam važni detalji.  Ukoliko želimo “vaditi” količine onda nam je bitna preciznost 3D volumena. Kako nam za razne svrhe treba drugačiji model potrebno je to i jasno definirati.

LOD standardi

Uvriježeno je da se za definiranje detaljnosti razrade objekta upotrebljava LOD (Level o Development (US) / Detail (UK)) standard. To je standard koji opisuje razinu detaljnosti geometrije. U standardu je opisano koja razina geometrije se podrazumijeva za koju pripadajuću oznaku. Pa je tako npr. 100 najniža razina koji nam daje samo okvirne dimenzije i poziciju a 500 najviša razina. Ovo služi tome da ne moramo u svakom projektu izmišljati opise kojima bi definirali razinu detaljnosti nego možemo samo elementima dodijeliti šifru – a u standardu je opisano što to znači.

Standardi postoje razni, i svaka razvijenija država ima svoj standard. Razlikuju se u oznakama pa tako je u UK uobičajeno označavanje od 1-5 a ne od 100-500. Zato uz dodjeljivanje LOD šifri treba i navesti prema kojem standardu se to radilo. Najćešće upotrebljavani BIM LOD standard je BIMForum-ov koji je i najpraktičnije dokumentiran. Standardi su dosta opsežni i za neke elemente samo ugrubo definirani, pa smo na nekim projektima i sami razradili svoje standarde. Naravno to je bilo moguće jer se tvrtka bavila uvijek sličnim tipovima građevina a i ograničili smo se samo na one BIM objekte za koje nam je bilo važno precizno definirati što se očekuje.

Ne manje ali ne ni više

Iako bi mogli pomisliti da je najveći problem to što nećemo imati dovoljno detaljne modele najčešća je greška baš suprotna – objekti sa previše detalja. Takvi objekti nam uglavnom ne trebaju, pogotovo u ranim fazama razrade modela, nego samo model naprave “preteškim” i tako nepraktičnim za rukovanje. Tako da je definiranje razine detalja često i alat ne samo za definiranje kako objekt treba izgledati nego i kako NE smije izgledati. Mislim na to da ako definiramo da nešto treba u nekoj fazi biti LOD 200 onda to ne znači samo najmanje 200 nego i najviše 200. To nam osigurava da u idejnoj fazi ne dobijemo strojarsku opremu crtanu do zadnjeg šarafa – jer je takvu bilo najlakše za naći.

Količina informacija u modelu – još jedno KAKO?

Ono što uvelike razlikuje projekte koje smo do sada radili i BIM projekte jest što sada predajemo i BIM model. BIM model osim same geometrije treba sadržavati i podatke koji opisuju objekte koji se u njemu nalaze. Pa je to još jedna stvar koju treba definirati. Koji objekt u kojoj fazi treba imati dodijeljene koje informacije. Informacije su ključne kako bi projekt bio BIM projekt. Čak i ukoliko radimo samo 3D koordinaciju trebamo imati informaciju koji BIM objekt se nalazi gdje, tko ga je tamo stavio, koja mu je oznaka i kako ga pronaći u modelu. A da ne govorim ako želimo npr. koristiti model za energetsku analizu pa moramo imati energetske podatke o svim glavnim dijelovima građevine ili ako želimo model iskoristiti za izradu „troškovnika“.
Iako su informacije jednako važne ako ne i važnije danas su u BIM modelima dosta zapostavljene. Pogotovo na domaćim projektima. Osim onih osnovnih rijetko kada je definirano što bi u stvari trebalo biti od informacija u modelu. Prvenstveno zato jer se modeli još ne koriste za neke napredne analize ili FM. A i zato jer definiranje toga dosta opsežan posao. Pa bez prave koristi ustvari nije isplativ. No ukoliko želimo od BIM modela imati neku veću korist morati ćemo se u budućnosti više pozabaviti i ovim dijelom BIM modela. Ovdje je isto kao i kod geometrije važno naći dobar omjer količine informacija. Tu  nije problem veličina modela ali jest ažuriranje informacija i činjenica da ako ih imamo previše onda se može dogoditi da od šume ne vidimo drvo i da nam promaknu one važne. Izazov je u ovome dijelu strukturirati informacije kako bi bile lako pretražive. Jer one se nalaze unutar BIM objekata koji možda dolaze iz raznih izvora. Pa se tako ista informacija može nalaziti u više njih upisana pod različitim atributima. To je naravno noćna mora za alate koji trebaju pronaći pravu informaciju. Tako da je i tu standard vrlo bitan. Standard koji to opisuje obično se naziva LOI i sastavni je dio gore navedenog standarda.

Primjer tablice razrede elemenata modela

Kombinacija ova dva faktora – KAKO? – što sve se treba modelirati, do kojeg nivoa detalja i sa kojom količinom informacija – dovodi do toga da možemo imati relativno malo posla ali i jako puno posla oko izrade BIM modela.  Budući da ovo utjeće na obim posla utjecati će i na rokove a potencijalno i na cijenu izrade projekta. I zato je važno da se ovo odradi na početku prije ugovaranja posla i uključi u ugovaranje posla. Jer ukoliko se to ne definira onda svatko ima pravo protumačiti zahtjev za BIM-om kako njemu odgovara. A na taj način teško je vjerovati da će itko svojevoljno napraviti BIM model iole kvalitetnije nego mu treba za svoje potrebe.

Author: Vedran Orešić

Kao BIM konzultant i Autodesk Certified Instructor pomažem kolegama da implementiraju Autodeskova BIM rješenja kako bi svoj svakodnevni rad učinili efikasnijim.
Show Buttons
Hide Buttons