Implementacija novog načina rada kroz BIM alate već je godinama ono čime se bavim. Pa se tako i iskristaliziralo se koji su to elementi koji su napravili razliku između onih kod kojih se BIM “primio” i onih kod kojih nažalost nije. I koliko god se činilo da je ovo samo po sebi razumljivo ipak se mnogi popiknu, zanemare to i na kraju od velike želje i ambicije na kraju imaju samo problem ili alate koji se uopće ne koriste. Naravno prije dole navedena tri preduvjeta je pretpostavka da imate potrebne alate.
Jasna odluka
Prvi preduvjet je jasna odluka da se kreće u novom smjeru. Odluka nekoga na vrhu tko može to i nametnuti. Nametnuti je malo gruba riječ ali ponekada treba i to, jer treba svima biti jasno da je to jedini put i da nema nekog drugog puta. To naravno nije od danas do sutra ali mora biti jasno da sve što se od nekog trenutka radi ide u smjeru usvajanja novog način rada a ne opstruiranje istog. Često se dogodi da se odluka donese ali nedovoljno odlučno. Obično se to manifestira na način da je svatko tko je može provesti može odlučiti drugačije i odgoditi provođenje ili tako da se pri prvom problemu odluči da će se ipak vratiti na staro jer….. (tu se uvijek nađe neki izgovor). Onaj tko odlučuje isto ponekada donose odluku i očekuje da će se sve odvijati uhodano i brzo kao i prije od početka. To je isto odluka sa figom u džepu jer se zna da je to nemoguće pa se odgovornost prebacuje na nekoga tko to mora provesti u nemogućim uvjetima. Oni koji odlučuju obično nemaju vremena i provoditi odluku ali barem trebaju osigurati neko dodatno vrijeme ako ne i resurse da se ta odluka može provesti.
BIM pionir/heroj/“menadžer“
Drugi preduvjet je da unutar ureda postoji netko tko će na sebe preuzeti provođenje odluke. To je osoba koja treba imati određene osobine ali prvenstveno treba biti netko tko će uložiti vrijeme da savlada nove alate i preuzme odgovornost da će naći način da ti alati riješe neke od problema koji postoje u uredu.
Kada sam bio u toj ulozi najzahtjevniji dio mi se činio preuzimanje odgovornosti da će se nešto što nikome nije poznato kako se radi u novom alatu stvarno i napraviti, na vrijeme i isto kvalitetno kao i prije. Ponekada ste sigurni u to a ponekada malo i blefirate pa ne prospavate noći kako bi se to ostvarilo. Jer pri prelasku na novi način rada svaki novi korak je rizik da se vratimo na staro i isprobano. I ako netko ne kaže: nećemo nazad – ima bolji način… i to pokaže, onda smo brzo nazad na AutoCAD-u.
Poznavanje alata je samo jedna od vještina koju takva osoba treba imati. Bilo bi dobro da ima i organizacijske afinitete i socijalne vještine ali dobro… i ono prvo će biti dovoljno. Ustvari ako bi htio jednom riječju opisati kakva bi ta osoba trebala biti onda mislim da bi to bilo da mora biti malo vudrena za tehnologiju.
U svakom slučaju netko tko će povući i podnijeti onaj prvi teret ove promjene
Kvalitetna podrška
Koliko god bio BIM „menadžer“ unutar ureda stručan uvijek se može dogoditi da i on negdje zapne. Pogotovo na početku. Zato je dobro imati nekoga na koga se možete osloniti da će pomoći ako dođe takav trenutak. Velika je odgovornost na njemu da riješi sve probleme na koje naiđemo tokom prvih projekata pa je lakše ako i on zna da uvijek ima netko koga se može pitati za savjet u tko će riješiti situaciju ako on neće znati. Iz iskustva znam da je ponekada i samo to saznanje dovoljno i da se ta podrška nekada ni ne dogodi ali sigurnost da uvijek netko može pomoći je ono što može prevagnuti da li se u nešto novo na projektu upustiti ili ne.
Prelazak na BIM nije samo stvar znanja alata nego i uspostavljenje novih procesa i standarda. Tako da podrška ne služi samo da uskoči kada dođe do problema nego i da pomogne oko toga da se novi način rada na najbolji način prilagodi zahtjevima konkretnog ureda. Standardna je situacija da uredi koji se suočavaju sa novim načinom rada rješavaju problem po problem kako se pojavi. Tu uvijek postoji rizik da se zbog hitnosti ti problemi ne riješe na adekvatan način i kasnije zakompliciraju stvar. Bolji pristup bi bio da se napravi plan i rješavaju stvari na vrijeme prije nego nastupi panika. Najbolje korištenje podrške je baš u izradi plana provedbi istog. Jer netko tko je taj proces prošao više puta prije ipak zna kako brže doći do cilja, koje se zamke nalaze na putu i koji su najveći potencijali u konkretnom uredu. Isto tako netko s iskustvom može prepoznati kako se neke stvari, koje nisu očiti problem, mogu raditi na bolji i efikasniji način i tako znatno unaprijediti rad ureda u puno kraćem vremenu.
Bez jasne odluke taj netko tko to treba provesti nema velike šanse jer, nažalost, ljudi ne vole promjene i što god ne moraju teško će prihvatiti. Bez tog nekog tko će to preuzeti na sebe odluka ne vrijedi ništa jer je nema tko provesti. Ne možete nametnuti provođenje nečega nekome tko ne dijeli istu ideju i nema afinitete za to. Bez vanjske podrške sve to još i može proći ako imate spretnog BIM „menadžera“, ali obično je on toliko zatrpan tekućim problemima da je neki planirani razvoj obično u drugom planu.
Naravno ovo su samo osnovni preduvjeti. Ima tu još dosta stvari koje treba osmisliti i provesti ali bez ovo troje – pokazalo se na u radu sa mnogim korisnicima – uspješna implementacija novog načina rada je malo vjerojatna.
