Sve je češće da se na projektima traži BIM model. Od arhitektonskog modela, strojarskih instalacija, fasada, liftova… i raznih drugih elemenata koji postoje na projektu. No izrada BIM modela još mnogima nije uobičajena praksa pa se često angažira treća strana za njegovu izradu. Situacija je to gdje BIM model nastaje iz 2D dokumentacije koja već postoji a ne da se dokumentacija generira iz modela kako je uobičajeno na BIM projektima. I tu može nastati problem.
Zašto radimo BIM model?
Jedna od važnijih ideja korištenja BIM modela je da modeliramo točno ono što ćemo graditi. Između ostalog – takav model koristimo za kontrolu projekta – koja je mnogo kvalitetnija nego samo kroz 2D dokumentaciju – pogotovo što postoje i alati koji tu kontrolu mogu odraditi i automatski. Nakon kontrole projektno rješenje se korigira kroz isti taj model i kada je sve korektno iz njega produciramo dokumentaciju za izvođenje. Ta kontrola je i jedan od glavnih razloga zašto naručitelj naručuje TOČAN model.
Fake BIM model
Problem nastaje baš oko interpretacije što u ovakvom slučaju znači točan model. Na BIM model se još uvijek često gleda se samo kao na formu iz ugovora koju treba zadovoljiti ili novi način vizualizacije kako bi naručitelj dobio “dojam” kako će projektno rješenje izgledati. Od treće strane, koja treba napraviti BIM model, zahtijeva se da napravi što točniji BIM model kako bi bilo “što manje” problema kada se taj model preda naručitelju. I tako se dovodimo u napast da pri modeliranju ispravljamo greške koje se nalaze u 2D dokumentaciji, prilagođavamo model ostalim projektima, “doprojektiravamo” rješenja – a sve kako bi napravili što “bolji” model. Nedostaci koji se pri kontroli pronađu korigiraju se u modelu… i svi budu sretni. Problem riješen! No da li je riješen? Obično nije – jer 2D dokumentacija koja je stvarna podloga za izvođenje, koja se radi u paralelnom procesu, nije korigirana i problem smo opet prebacili na gradilište ili u proizvodnju.
Točan BIM model
Na suvislim BIM projektima naručitelj računa da je model napravljen točno onako kako se misli izvesti. I kao takvog ga kontrolira, uspoređuje sa ostalim modelima i prilagođava ostale dijelove projekta prema njemu. Ako je naš model netočan, nepotpun, nedorađen ili neusklađen sa izvedbenom dokumentacijom – to može uzrokovati neželjene posljedice i za ostale sudionike na projektu. Pogotovo ako još i uložimo trud da greške ispravimo a to na kraju uopće nema utjecaj na dokumentaciju prema kojoj će se izvoditi konačni elementi objekta.
Krivo je pravo
Kada se modeli rade u ovakvim situacijama treba ih raditi isključivo prema dobivenoj dokumentaciji. Jer mi ne radimo model za vizualizaciju koji treba lijepo izgledati nego definiramo ono što će biti i izgrađeno. I trebamo biti sretni ako takav model bude netočan kada ga predamo jer to znači da će se na vrijeme uočili greške koje i tako postoje. I još je važno da ne ispravljamo sam model nego da novu reviziju modela opet modeliramo prema ispravljenoj dokumentaciji. Naravno da trebamo težiti da model i dokumentacija budu iz istog izvora ali dok to dočekamo…
Sada još “samo” da to objasnimo ovaj koncept onom tko nam treba platiti “krivi” model.
