Jedno od pitanja koje se često postavlja kada krećemo u BIM je trebamo li to naplatiti više nego što smo naplaćivali klasičan projekt?

Zašto NE?

Prva ideja zašto bi to voljeli više naplatili je jer smo mi više uložili u projekt. Cijena softvera, cijena i vrijeme edukacije i implementacije i vrijeme da se nešto napravi u novom alatu – sve su to novi troškovi koje bi trebalo nadoknaditi sa višom cijenom. No to nisu razlozi zbog kojih BIM projekt može biti skuplji, jer naručitelj od toga nema direktne koristi. Tako je odgovor za ranu fazu BIM-a – NE. Iako smo mi uložili najviše sredstava u toj fazi, neka dodana vrijednost još ne postoji.

Zašto DA?

Ono što bi naručitelju smanjilo troškove izvedbe ili korištenja objekta – to bi mogli biti razlozi zbog kojih bi on mogao platiti više za projekt. BIM naravno pomaže u tome da se to ostvari kroz kvalitetnu “dokumentaciju“, i informacije tako organizirane i u takvom formatu da ubrzavaju i olakšavaju sve daljnje faze u izvedbi i životu objekta.
Prvi preduvjet za skuplji projekt je dakle da onaj koji naručuje takav projekt bude svjestan što dobiva i što s time može napraviti da pojeftini kasnije procese. Tada će se isplatiti platiti malo skuplje projekt da bi se puno uštedilo kasnije. Kada imamo takvog investitora onda odgovor može biti – DA. Pogotovo dok će kvalitetan BIM model moći isporučiti samo manji dio projektanata.

Zašto opet NE?

Ali i taj DA neće trajati zauvijek. “Brzo” će to postati normalna praksa jer će se investitori naviknuti na taj boji proces ali i sve više će sudionika moći isporučiti kvalitetan BIM model. Jednom kada dođemo do te razine odgovor će opet biti – NE. Pitanje više neće biti dali ga možemo više naplatiti nego samo možemo li isporučiti kvalitetan BIM model ili ne. Bez BIM modela nećemo proći tako da nećemo moći naplatiti više nego vjerojatno tako da nećemo dobiti taj posao.

Koliko bi BIM trebao biti skuplji?

To je dogovor između sudionika na projektu. Jednom kada smo svi svjesni zašto “radimo” BIM onda se trebamo dogovoriti koju razinu BIM modela naručitelj može iskoristiti pa je i projektant treba isporučiti. To se definira unutar BEP-a. Više o tomu što je BEP i kasnije spomenuti EIR i primjer BEP-a možete naći na stranicama HKA.
Pogled na LOD tablicu koja je glavni dio BEP-a otkriti će što sve trebamo isporučiti u BIM modelu a do sada nismo isporučivali. Ovdje definiramo detaljnost BIM modela i o tome će ponajviše ovisiti koliko bi taj model mogao više koštati. Naručitelj i projektanti trebaju biti svjesni da ovdje definirani zahtjevi mogu u značajnoj mjeri povećati obim posla pa tako moguće i cijenu projekta. Zato naručitelj treba dobro procijeniti kakve modele i koje informacije može iskoristiti na projektu kako bi na kraju imao od njih koristi pa tako i bio spreman platiti više za njih u fazi projektiranja. Projektanti opet moraju biti svjesni na što se obavezuju i koliki bi veći mogao biti obim posla zadovoljavajući te zahtjeve. Dobro razumijevanje navedenog osnova je početak razgovora o tome koliko bi BIM projekt mogao/trebao koštati više.

Kako vidimo ovo je važan korak u ugovaranju projekata i zato je važno da su svi sudionici što ranije upoznati sa ovom problematikom. Dobra praksa BIM projekata je zato da ove stvari budu definirane unaprijed, još kod odabira sudionika BIM projekta putem EIR-a.

Gdje smo mi danas?

Danas je kod nas situacija da se velika većina onih koji su se upustili u BIM još koncentriraju na isporučivanje kvalitetne dokumentacije što je ipak puno jednostavnije od isporuke kvalitetnog BIM modela, pa to još nije zrela situacija za naplatiti projekt više. S druge strane još uvijek čekamo i izvođače ili investitore koji će prepoznati prednosti koje im kvalitetan BIM model/proces može donijeti pa je i s te strane upitno kome bi mi to prodali?
Ali vremena se mijenjaju…

Author: Vedran Orešić

Kao BIM konzultant i Autodesk Certified Instructor pomažem kolegama da implementiraju Autodeskova BIM rješenja kako bi svoj svakodnevni rad učinili efikasnijim.

Show Buttons
Hide Buttons