Pričam ja tako danas sa sinom i kaže mi on da je učenica iz razreda dobila jedinicu iz lektire jer je za pisanje lektire koristila ChatGPT. I onako na prvu pomislim- pa ok, trebala je to ipak sama rješiti. No onda ipak pomislim – hej??? Jedinica nije zato jer ona nije pročitala lektiru, što možda i nije, nego zato jer je koristila ChatGPT u pisanju sastavka o lektiri.
Antimotivacija
Ona je mogla npr. prepisati lektiru od nekog drugog, mogla je zagnjaviti roditelje da joj pomognu napisati lektiru, pronaći opis na internetu… i to bi sve bilo kao ok. Ali se snašla sama, iskoristila tehnologiju koja joj je na raspolaganju i zato je kažnjena.
I što je sada jedna od posljedica. Drugi učenici su dobili informaciju da je korištenje novih tehnologija za optimizaciju vremena za svoj rad loše. I obeshrabreni su da krenu u to i možda nešto i više o tome nauče.
Da se razumijemo ja ne zagovaram tezu da lektiru ne treba čitati. Ali svakako zagovaram pronalaženje načina za optimizaciju vremena i korištenje novih tehnologija od strane onih koji su i tako osuđeni da to koriste u svom životu. Jer svi to mi radimo svaki dan, ili barem pokušavamo.
I još jedna sitnica. Kako je učiteljica “skužila” da je učenica koristila ChatGPT – pomoću ChatGPT-a! A to je ok!
Povijest se ponavlja
Ovo me podsjeća na doba kada se na Arhitektonskom fakultetu nije smjelo koristiti kompjuter za izradu programa. To je bila ista borba. Te kompjuter crta sam , te nisu nacrti onako lijepi kao rukom, te… Možemo li danas zamisliti da netko dođe sa rapidografom na vježbe? Znaju li svi koji ovo čitaju što je to uopće rapidograf?
A što ćemo sa Googlom onda? Pa zar i to nije onda “varanje”? Google je kako ok jer ipak moraš uložiti neki trud da nešto nađeš, ali ovo sve napravi samo pa je to kao loše. Loše jer nisi uložio vrijeme da nešto nađeš nego si iskoristio tehnologiju da to odradi umjesto tebe. Pa što to nije osnovna svrha napretka tehnologije.
Obrnute teze
Normalo je čitati postove koje je pisala AI, objave na socijalnim mrežama, razgovarati sa podrškom preko AI, i sve drugo što je danas AI… ali iskoristiti u edukativnoj ustanovi koja bi nas trebala za sve to pripremiti – to je za kazniti?! Apropo danas je već AI ušla i u umjetnost. Likovna djela, knjige, muzika … sve to danas već može kreirati AI. Što ćemo s time? Sve to onda treba zabraniti u školama. I koristiti škole kao zadnju branu obrane od pripreme za život koji nas očekuje. Ili možda možemo drugačije?
Pitanje koje se po meni nameće je – koga tu treba „kazniti“? Dijete koje je iskoristilo novu tehnologiju da optimizira svoje vrijeme ili školski program koji je još uvijek onakav kakav je bio prije „100 godina“ gdje se učimo onome što nam “nikad” neće trebati? Ok razumljivo je da nam treba neki prijelazni period u kojem ćemo se probati prilagoditi ali mislim da u tom periodu ne bi trebali kažnjavati one koji su se prilagodili prije nas.
Po meni ocjena za ovo bi bila nedovoljan ukoliko lektira nije pročitana, ali odličan za korištenje novih tehnologija. Možda bi recimo bilo korisno da su umjesto kažnjavanja npr. učili kako napisati kvalitetan prompt za dobiti što bolji esej o toj lektiri?
Vratimo se…
Malo nazad na arhitekturu. Koliko vidimo današnji alati nam pružaju razne nove mogućnosti, sa kojima je uloga arhitekta u obimu posla sve manja a uloga računala sve veća. Na osnovu gornjeg primjera ja bih postavio retoričko pitanje: Ukoliko iskoristimo AI da napravimo korektno projektno rješenje, koje zadovoljava svim potrebnim uvjetima, izvedivo u zadanim okvirima i s kojim su na kraju naručitelji zadovoljni – je li to ok? Je li ok ako za to nismo pročitali 100 knjiga, završili fakultet, bili na 20 konferencija i ne znamo lijepo crtati? Je li “varanje” ako koristimo u interijeru namještaj koji je “osmislio” algoritam generativnog dizajna i isprintao 3D printer?
Rekao bih da proces nije presudan, naravno ukoliko nekome usput ne naudimo, ukoliko je rješenje korektno. A pogotovo ako je rješenje kvalitetnije nego bi bilo da smo ga radili klasičnim putem, što god to danas uopće značilo. Zašto je onda nešto što je kompetitivna prednost u poslu zabranjena stvar u procesu učenja?
Možda sam u krivu. Vjerujem da će se naći i oni koji imaju suprotno mišljenje. Poštujem i to. Svima nam je to novo. Ali onda trebamo o tome razgovarati. I pronaći način kako odgovarajuće implementirati nove tehnologije, pa i u edukaciju, a ne jednostavno sprečavati one koji tu tehnologiju pokušavaju koristiti. Izazovan je put pred nama u kojem se trebamo pametno prema tome odrediti. A vremena je sve manje.
