Standard ISO 19650 propisuje procese rada na BIM projektima pa tako između ostalog propisuje i način razmjene datoteka na CDE. Ovaj način razmjene koristi se već dugi niz godina jer je prije već bio propisan UK BIM standardom a ISO ga je preuzeo u cijelosti. Ovdje ću malo pojednostavljeno opisati princip koji bi trebalo primijeniti kako bi smo bili usuglašeni sa standardom ali još važnije kako bi smo razmjenu na projektu učinili efikasnom. Kako bi to ostvarili potrebno se držati slijedećeg:

  • Strukture mapa u koje ćemo pohranjivati datoteke
  • Procedura kolanja datoteka između tih mapa
  • Standarda imenovanja datoteka
  • Standarda označavanja datoteka

A kako bi to mogli ostvariti još moramo i:

  • Dodjijeliti uloge akterima na projektu
  • Postaviti prava pristupa pojedinim mapama i podmapama

Struktura mapa

Sistem organizacije mapa je u stvari vrlo jednostavan i lako ga je za pratiti. Koriste se 4 „mape“ u koje se postavljaju datoteke ovisno o samoj namjeni tih datoteka.

  • Sve stvari koje nisu važne za ostale suradnike nego na njima radimo interno nalaziti će se u mapi RADNO (WIP). Ova mapa i ne mora biti na zajedničkoj lokaciji jer je koristi interno samo jedan ured.
  • Datoteke koje želimo razmijeniti sa ostalim sudionicima postaviti ćemo u mapu DIJELJENO (SHARED) U ovoj mapi biti će datoteka koje su još uvijek radne ali i onih koje će služiti kao službene podloge ili čak one spremne za predaju. Kako bi se znalo koja služi kojoj svrsi datotekama se dodjeljuju dodatne oznake (meta-podaci).
  • Datoteke koje se spremne za korištenje bilo za ishođenje dozvole ili kao dokumentacija za gradilište nalaziti će se u mapi PREDANO (PUBLISHED). I ove datoteke imaju svoje oznake ovisno o tome da li su u potpunosti prihvaćene ili još trebaju neku doradu.
  • Na kraju još postoji mapa ARHIVA (ARCHIVE) u kojoj se nalaze sve stare verzije predanih datoteka a koje bi mogle biti relevantne nekada u budućnosti.

Datoteke koje se ostavljaju na CDE moraju pratiti neku strukturu imenovanja kako bi bilo jasno koji im je sadržaj i bile lako pretražive.

CDE organizacija

Procedura kolanja datoteka

Osim samih mapa potrebno je definirati i načine kako će se nešto pojaviti u kojoj mapi. Jer ne može svatko staviti bilo što u bilo koju mapu. Da bi se nešto moglo pojaviti u nekoj mapi treba proći neku vrstu pregleda i verifikacije. Npr. ne može bilo tko staviti dokumentaciju u mapu iz koje će izvođač uzimati dokumentaciju za izvođenje nego se tamo može naći samo  datoteka koju je ovlaštena osoba pregledala i ovjerila da je spremna za tu namjenu. Isto tako ne može bilo tko preuzeti dokumentaciju sa tog mjesta nego samo oni koji za to imaju dopuštenje.

Uspostavljanje ovih procesa i dodjeljivanje prava tko što može preuzeti i odobriti je malo kompleksniji zadatak od uspostavljanja samih mapa ali uz prave alate niti to nije teško postići. Važniji dio je onaj gdje određujemo tko to zaista može napraviti i obuka kako koristiti CDE platformu za tu funkciju umjesto udaranja pečata, a samo uspostavljenje procesa će nakon toga npr. BIM menadžer „postaviti“ na samoj platformi.
Ovaj dio se na našim projektima postavlja malo liberalnije ali ne jer nije moguće postaviti drugačije nego jer je to još malo „prestrukturirano“ za naše projekte, najviše zbog navika ljudi.

Možda ovo sve na prvu zvuči malo komplicirano ali ako se vratimo na priču o procesima onda ustvari to i nije slučaj. Jer sve te zadaće, kada se osmisle, definiraju i pretvore u automatizirane procese jasne sudionicima – postaju puno jednostavnije za provođenje nego što je to do sada bio slučaj.

CDE prema ISO na BIM 360

Author: Vedran Orešić

Kao BIM konzultant i Autodesk Certified Instructor pomažem kolegama da implementiraju Autodeskova BIM rješenja kako bi svoj svakodnevni rad učinili efikasnijim.
Show Buttons
Hide Buttons